Zadnjih deseteljeća svjedočimo „epidemiji“ pretilosti u svijetu, prekomjerna tjelesna masa je postala „mainstream“ dok prosječni udio masnog tkiva raste iz generacije u generaciju. Sve su to, nažalost poražavajući statistički podaci koji otkrivaju surovu realnost o načinu života ljudi modernog doba, jede se sve češće, obroci su sve veći, izbor hrane je pogrešan, a usporedno se događa i trend smanjenja razine tjelesne aktivnosti.
Pojednostavljeno, jede se više, kreće se manje, a kao rezultat toga dolazi do energetskog suficita (energetski unos je veći od energetske potrošnje). Kontinuirani energetski suficit dovodi do povećanja tjelesne mase, vrlo lako se dolazi do stanja prekomjerne tjelesne mase, a zatim i do po zdravlje opasne pretilosti.
Zašto ?
Odgovor nije jednostavan, odgovor nije jedan, uzroci su multifaktorijalni. Prosto uspoređujući „okolinu“ ljudskog života prije 50, 60 godina s onim danas, uviđaju se jasne razlike, iz uvjeta oskudice hrane dogodio se zaokret za 180 stupnjeva, hrana je postala dostupna u bilo koje vrijeme, u svim oblicima, veličinama, okusima. Pojavili su se revolucionarni uvjeti na koje ljudsko tijelo kao evolucijom isklesan savršeno adaptirani mehanizam nije naviklo, ponajviše promatrajući iz konteksta genetike i epigenetike, laički rečeno geni, a posljedično i njihovi produkti enzimi i hormoni „pričaju“ drugačijim jezikom u odnosu na onaj kojim danas u svijetu „pričaju“ način života te životni uvjeti.
S druge je strane ista ta evolucija anatomski i fiziološki „izgradila“ ljudsko tijelo za svakodnevni tjelesni rad (potrošnje energije u određenoj jedinici vremena), međutim dominantno prisutnim sjedilačkim načinom života prkosimo i dalje našoj prirodi, ovog puta biomehanici.
Rješenje je vrlo jednostavno ?
Na prvu zvuči vrlo jednostavno, jedi manje, kreći se više, kontinuirano ostvaruj energetski deficit i gubit ćeš na tjelesnoj masi. U teoriji zvuči super, logički i lagano ostvarivo… Ali teorija je jedno, primjena je drugo. S jedne strane za određeni udio ljudi zbog sociološke – psihološke interakcije takav je način života jako teško ostvariv, primjerice teško je promijeniti navike koje su se godinama ukorijenile, osoba je okružena društvom koje također ima nezdrave životne navike, osoba nije dovoljno educirana i ne zna na koji način to ostvariti, osoba je depresivna, uz mnoštvo nespomenutih potencijalnih problematičnih faktora poput „igre“ hormonalne signalizacije koje utječu na osjećaj sitosti, gladi, želje za hranom…
S druge strane čak i kod osoba koje su motivirane, organizirane te imaju podršku okoline u ostvarivanju svog cilja postoji potencijalni problem nedovoljne educiranosti o adekvatnim metodama ostvarivanja gubitka tjelesne masti. Naime nije svejedno na koji način unositi manje kalorija te biti tjelesno aktivan više, stoga tu nastupa problem, ljudi se često samoinicijativno vode onom logikom, cilj opravdava sredstvo.
U ovom slučaju itekako pogrešna teza jer primjerice smršaviti anoreksičnim, bulimičnim, ortoreksičnim ponašanjem uz neprikladan oblik tjelesne aktivnosti može biti po zdravlje opasan akt. Najčešći su pak oni slučajevi kada osoba izgubi tjelesnu masu prosječnom, umjerenom redukcijom energetskog (kalorijskog) unosa, međutim pogrešan odabir vrste hrane rezultira lošim omjerom makronutrijenata, nedostatnim unosom mikronutrijenata i bioaktivnih spojeva što u konačnici može dovesti do pogoršanog nutritivnog statusa, prevelikog gubitka mišićne mase pa je pitanje je li u tom slučaju napravljeno više štete ili koristi ?
Energetska ravnoteža = Energetski unos – Energetska potrošnja ?
Jednadžba iako na prvu izgleda vrlo jednostavno zapravo je mnogo složenija jer postoje brojne komponente koje nisu spomenute, a uvelike utječu na krajnji rezultat te je jako teško točno izračunati točne energetske potrebe tijela, a samim time i precizan dugoročni kalorijski suficit. Ponajprije je kompleksno izračunati ukupnu dnevnu energetsku potrošnju koju pak čine slijedeće komponente, bazalni metabolizam, NEAT (nenamjerna energetska potrošnju koja uključuje sve aktivnosti, osim spavanja, jedenja i sportskih aktivnosti), tjelesna aktivnost.
A na famozni bazalni metabolizam utječe toliko parametara da se hipotetski govoreći 2 osobe iste tjelesne visine i mase mogu razlikovati u potrebama bazalnog metabolizma čak i više od 200, 300 kcal. Naime izrazito je bitan sastav tijela pa tako što osoba ima veći udio mišićnog, a što manji masnog tkiva povećava joj se bazalni metabolizam. Epigenetika je aktualno i zanimljivo područje znanosti, a ona je dokazala kako prehrana trudnice te porođajna masa djeeta također znatno utječu na doživotni bazalni metabolizam.
Istina je u tome da se na malu porođajnu masu djeteta tijelo metabolički adaptira na taj način da jako dobro štedi energiju te jako dobro sprema unesenu energiju, u prijevodu spremno je na doživotne uvjete oskudice hrane. Stoga osobe koje su rođene s vrlo niskom porođajnom imaju vrlo lakšu sklonost razvoju pretilosti jer imaju manje energetske potrebe bazalnog metabolizma.
Ne smijemo zanemariti niti važnost smeđog masnog tkiva koje je mnogo prokrvljenije i metabolički aktivnije u odnosu na klasično bijelo masno tkivo te sudjeluje u termogenezi, a što je prisutnije u većoj količini i što je aktivnije to je veća energetska potrošnja organizma.
Zaključak
Pravilno, zdravo i precizno mršaviti nije nimalo lako i zapravo je iznimno kompleksan proces čija adekvatna izvedba zahtjeva mnogo znanja, prilagodbe i vremena.
U sljedećem dijelu iznosimo osnovne metode i principe pravilnog i zdravog mršavljenja kako bi Vam olakšali ostvarivanje velikoj većini Vas željenog gubitka kilograma prije početka ljeta.
