UVOD

Kolesterol, molekula steroidnog oblika  od fundamentalne je važnosti za ljudsko tijelo. Sudjeluje u anabolizmu kao prekursor za sintezu žučnih soli, steroidnih hormona (testosterona, estrogena, kortizola i aldosterona) te vitamina D. Također sudjeluje u izgradnji staničnih membrana i održavanju njihove strukture. Stoga kada ne bi bilo kolesterola ljudsko tijelo ne bi moglo preživjeti. Prosječne dnevne potrebe za kolesterolom su oko 1000 mg, ali kolesterol nije esencijalan, što znači da ga ne moramo nužno unositi hranom jer će se sva potrebna količina sintetizirati u našem tijelu i takav kolesterol se naziva endogenim. S druge strane, znanstveno je utvrđeno, ukoliko se kolesterol unese hranom u ljudsko tijelo neće doći do značajnije promjene njegove koncentracije u krvi. Naime tzv. egzogeni kolesterol prema istraživanjima utječe otprilike  15 – 20 % na njegovu koncentraciju krvi, što je znatno manje nego što se smatralo u prošlosti kada se preporučavalo potpuno izbjegavanje kolesterola iz hrane.

ENDOGENI vs EGZOGENI

Nužno je objasniti, raščlaniti i naglasiti odnos endogenog i egzogenog kolesterola. Ako se uzme za primjer da pojedina osoba u danu treba 1000 mg kolesterola može se pretpostaviti da će kod osobe s prosječnom prehranom 800 mg biti sintetizirano u tijelu, dok će ostalih 200 mg biti podrijetlom iz hrane. Međutim što ako se kroz hranu apsorbira 600 mg kolesterola ? Apsolutno  ništa se neće promijeniti u ukupnoj količini tjelesnog kolesterola samo što će se promijeniti odnosi izvora. Naime ljudsko tijelo je iznimno „inteligentno“ te će na povećani  unos kolesterola iz hrane (egzogeni kolesterol) reagirati smanjenjem njegove endogene sinteze u jetri pa bi u ovom slučaju udio kolesterola koji će se sintetizirati u tijelu, većinom u jetri (endogeni kolesterol) bio 40 % ili 400 mg.

Stoga izbjegavanje namirnica bogatih kolesterolom baš i nema smisla, osobito ako su takve namirnice dobri  izvori mnogih drugih vrijednih nutrijenata poput recimo jaja, koja će poslužiti kao još jedan primjer.

JAJA I KOLESTEROL

Jedno prosječno  jaje M veličine sadrži oko 250 mg kolesterola pa se prilikom konzumacije  5 jaja  unese oko 1250 – 1300 mg kolesterola. Na prvi se pogled možda čini kako su se premašile prosječne dnevne potrebe, međutim zanimljivo je kako se bar 30 – 40 % unesenog kolesterola neće apsorbirati u crijevima  te će krajnji unos kolesterola putem hrane (jaja) biti malo niži od dnevnih potreba, ali neće doći do povećanja njegove koncentracije u krvi. Ni u čemu ne treba pretjerivati pa tako ni s kolesterolom jer primjerice konzumacija 8 jaja, 300 g teleće jetrice i 300 g crvenog mesa u jednom  danu će ipak vjerojatno utjecati na povišenje koncentracije u krvi jer bi se na taj način apsorbiralo najmanje 2000 mg kolesterola, što je znatan suvišak u odnosu na realne potrebe.

DOBAR I LOŠ KOLESTEROL

LDL ili loš kolesterol te HDL ili dobar kolesterol  dva su parametra čija se koncentracija često promatra u krvnim testovima i ujedno su bitni faktori za predviđanje rizika od kardiovaskularnih bolesti, točnije ateroskleroze. Logično, relativno je poželjno da  LDL bude niži, a HDL viši jer je tada  rizik od kardiovaskularnih bolesti, barem iz konteksta koncentracije kolesterola, znatno niži. Zašto je potencijalno LDL „loš“, a HDL „dobar“ ? Prije nego li se kolesterol distribuira iz jetre do ciljnih tkiva u kojima je potreban, prvo treba  dospjeti do jetre, a to se događa na dva načina. Prvi je način već spomenuta endogena sinteza koja se događa pretežito  u stanicama jetre, iako je moguća i u stanicama drugih tkiva, dok je drugi način transportom putem krvi u obliku hilkomikrona, molekula u koje se kolesterol pakira prilikom apsorpcije u tankom crijevu nakon što smo ga unijeli kroz hranu. Hajdemo sada razumjeti priču o životnom vijeku kolesterola. Neposredno prije distribucije, u jetri se kolesterol  zajedno s ostalim lipidima pakira u okruglaste tvorevine, tzv.  lipoproteine vrlo male gustoće(VLDL), a unutar se tih VLDL-a  osim kolesterola, nalaze i drugi lipidi, ponajviše trigliceridi. Iz jetre se VLDL-i transportiraju krvlju i prvo dopremaju trigliceride do ciljnih tkiva nakon čega se VLDL transformira u ILDL, a potom hidrolizom dalje do LDL-a unutar kojeg je dominantno prisutan kolesterol. LDL, unutar kojeg se nalazi kolesterol, krvlju dolazi do tkiva (stanica) koja trebaju kolesterol gdje se LDL hidrolizira. Hidrolizom LDL-a, kolesterol se otpušta unutar ciljanih tkiva (stanica) i iskorištava najčešće za izgradnju staničnih membrana. Višak se kolesterola  pakira u lipoproteine vrlo visoke gustoće (HDL) te se HDL zajedno s nepotrebnim kolesterolom transportira natrag do jetre gdje se dalje razgrađuje.Tim događajem dolazi do smanjenja koncentracije LDL kolesterola u krvi.

Stoga zaključimo, kolesterol unutar LDL molekula nije nužno loš, dapače u tom obliku putuje krvlju do stanica kojima je potreban, međutim može biti problematičan ukoliko ga ima previše, a nedovoljno HDL molekula da odstrane taj neiskorišteni kolesterol.

KAKO RASTE LDL ?

Do povećanja LDL kolesterola dolazi u trenucima kada se u jetri sintetizira više kolesterola nego li je potrebno te više kolesterola, nego li se može zapakirati u HDL (lipoproteine visoke gustoće), a kao rezultat toga krvlju cirkulira neiskorišteni kolesterol unutar lipoproteina niske gustoće (LDL-a). Razlog zbog kojeg je on potencijalno problematičan  jest njegova oksidacija i nakupljanje na stijenkama krvnih žila prilikom čega dolazi do stvaranja plaka. Plak uzrokuje suženje krvne žile, a kao posljedica toga javlja se smanjenje protoka krvi, povećava se krvni tlak kao i rizik od začepljenja krvne žile. Srčani udar i moždani udar su krajnje posljedice ateroskleroze.

KAKO  SMANJITI LDL KOLESTEROL PROMJENAMA U PREHRANI ?

• Reducirati unos energije iz zasićenih masti u prehrani
• Unositi hranu bogatu vlaknima
• Unositi hranu bogatu fitosterolima
• Unositi hranu bogatu polinezasićenim mastima

Savjetuje se redovita kontrola LDL i HDL kolesterola u krvi jer su to parametri i prediktori rizika od kardiovaskularnih bolesti koje su najčešći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Povećani LDL kolesterol jasan je signal za intervenciju. Promjene u prehrambenim navikama moćan su alat u uspješnoj realizaciji iste i posljedičnom smanjenju rizika od kroničnih nezaraznih bolesti i iznenadne smrti.