[vc_row][vc_column][vc_column_text]„Između ostalog u moju struku Vam spada i genetičko inženjerstvo..“- „ČEKAJ! To su ti Monsantovi zastupnici i slični koji nas truju i pokušavaju njihovo GMO smeće dovesti kod nas!“
Ovako ili barem na sličan način su se odvila 3 razgovora u posljednje 2 godine kada bih se zapričao sa osobama od oko 30-tak godina kojima sam pokušavao objasniti na što jasniji način koja sva područja obuhvaća moja struka Biotehnologije. Nakon ove scene u razgovor se stalno unosi animozitet prema meni kao da sam član grupe kojoj je cilj otrovati svijet.
Strah od GMO-a i GM hrane
Iako bi s pravom mogao biti ljut na te ljude koji su me etiketirali kao bioterorista ipak sam svjestan činjenice da je njihova ljutnja rezultat straha koji gaje prema te dvije skraćenice.Taj strah je pak uzrokovan neznanjem i nepoznavanjem znanstvenih činjenica od kojih su neke teže dostupne široj javnosti a neke su mediji uzeli iz konteksta i prikazali ih na pogrešan način.
Ipak, ima dovoljno dostupnih vjerodostojnih članaka i činjenica koje ljudi mogu proučiti i dobiti neko razumnije i na činjenicama bazirano mišljenje o toj tematici.
Još jedna tvrdnja koju ljudi upotrebljavaju u „borbi“ protiv genetske modifikacije je da nikad nije sigurno da li je znanstveni članak o istoj nepristran te s čijim je sredstvima financiran. Ovo je opravdano pitanje i neki članci o efikasnosti i sigurnosti određenih proizvoda i formulacija su zaista financirani od strane tvrtke koja ih proizvodi. Ali razlog tome je činjenica da skoro pa sve tvrtke moraju primarno testiranje njihovih proizvoda platiti iz svog džepa te će onda vanjska kontrola provjeriti vjerodostojnost rezultata i ukoliko je potrebno zatražiti daljnja testiranja bilo od strane istog laboratorija ili nekog drugog. Treba još i spomenuti da prehrambeni i farmaceutski proizvodi prolaze kroz puno više kontrola koje bi se mogle nazvati i rigorozne a provode ih EFSA ( European FoodSafetyAuthority) u Europi te FDA ( US Foodand Drug Administration) u SAD-u.
Nadalje, posljednjih nekoliko godina sve više članaka koji se bave pitanjem GMO-a i GM hrane su financirani od strane nezavisnih fondova i tvrtki.
Demistifikacija genetske modifikacije
GMO (genetski modificirani organizam/mi) i GMH (genetski modificirana hrana) se često koriste kao sinonimi iako to nisu. Naime GMH se proizvodi od GMO-a, a isto tako se svi genetski modificirani organizmi ne koriste za hranu.
Razlog iz kojeg genetski modificiramo organizme je taj da im promijenimo svojstva kako bi, u slučaju hrane, olakšali njezinu proizvodnju proizvođaču ili pak zadovoljili želje potrošača koji žele npr. jagode bez sjemenki ili limun bez koštica.
Kao prvo treba biti svjestan da čovječanstvo genetički modificira hranu, kako biljke tako i životinje, od početka sesilnog načina života, tj. od početka bavljenja ratarstvom. Kao najpoznatiji primjer toga imamo kukuruz i krumpir. Naime, kukuruz je u početku bio obična trava malo deblje stabljike sa jednim klipom koji je više bio sličan pšeničnom klasu nego današnjim kukuruznim klipovima. Većina te transformacije iz početnog oblika u današnji provedena je tako da su svake godine uzimane jedinke sa najboljim osobinama kao sjemenje za iduću sjetvu. Iduće godine su uzete jedinke sa još boljim svojstvima i tako se dalje postupak ponavljao kroz mnogo godina. Taj postupak se naziva umjetna selekcija (često prkosi prirodnoj) i najstariji je oblik genetske modifikacije.
Još jedan zanimljiv primjer je da su na isti način dobiveni kelj, prokulice, brokula, cvjetača i slično. Naime te biljke sve spadaju u istu vrstu ali su selekcionirane tako da imaju različita svojstva.
Sa životinjama se provodila slična selekcija te smo tako došli od „zloćudnih“ vukova do čovjekova najboljeg prijatelja i od krava koje daju nekoliko litara mlijeka do današnjih muzilica sa oko 24 litre mlijeka dnevno.
Umjetna selekcija daje vidljive rezultate podosta sporo i kroz mnogo generacija a njezin ishod nije precizan i do kraja kontroliran. Upravo ovdje na scenu stupa genetičko inženjerstvo koje od svojih početaka 1970.-ih napreduje velikom brzinom.
Genetičko inženjerstvo obuhvaća metode kojima se manipulira genomom (skup svih gena) neke jedinke bilo na način unošenja novih gena, iz jedinke iste ili druge vrste, ili pak odstranjivanja nepoželjnih gena u samoj jedinki. Te metode su vrlo precizne te se u dobrom broju slučajeva zna točan ishod modifikacije. Time je znatno ubrzan postupak umjetne selekcije.
Primjeri GMH i GMO
Zlatna riža
Zlatna riža je projekt pokrenut još 1990-ih kao idejno rješenje nedostatka vitamina A, tj. njegova prekursora beta karotena u zemljama južne i jugoistočne Azije, zdravstvenog problema koji je u tim krajevima veoma izražen u djece i trudnica što pokazuje i brojka od 4.4 milijuna oboljele djece na Filipinima.
Beta karoten je prisutan u mrkvi, batatu i drugom povrću, no gdje tu u igru ulazi riža koja ga ne sadrži? Riža naime u svojim listovima ima aktivan metabolički put za sintezu beta karotena, no to nije slučaj u rižinom zrnu.
Kako bi se aktivirala ta „mašinerija“ i u zrnu riže u nju su ubačena 2 gena: 1 iz kukuruza te jedan iz bakterije Erwiniauredovora, bakterije koja je prisutna u zemlji te nije patogena za čovjeka. Treba napomenuti da trenutna verzija zlatne riže se po ničemu ne razlikuje od obične osim po tome sto je nutritivno obogaćena zbog proizvodnje beta karotena dok su prinosi po hektaru zemljišta jednaki. Također je mala vjerojatnost križanja zlatne riže sa običnom pošto riža kao biljka podliježe samooprašivanju.
Zlatna riža trenutno prolazi testiranja na poljima sa najboljim rezultatima te je 24.5.2018. dobila i priznanje i „zeleno svjetlo“ od strane US FDA.
AquAdvantageSalmon
Tvrtka AquaBonty iz SAD-a promijenila je genom Atlantskog lososa na način da su u njega ubačena 2 gena: gen koji kodira za hormon rasta iz Kraljevskog lososa te promotor gen iz ribe Zoarcesamericanuskoji drži prije spomenuti hormon rasta aktivnim cijele godine.
Atlantski losos naime proizvodi hormon rasta samo na proljeće i ljeto kad mu temperatura odgovara. Zahvaljujući promotor genu koji je u njega ubačen hormon rasta se izlučuje tijekom cijele godine čime ovaj GM losos postiže svoju prodajnu veličinu u 200 umjesto 350 dana (350 dana je potrebno lososu iz umjetnog uzgoja, divljem lososu treba za istu veličinu oko 700 dana).
Zbog tretmana kojem izlažu jajašca svi GM lososi su neplodne ženke pa razmnožavanje u prirodi u slučaju njihova bijega nije moguće čime je smanjena opasnost infiltracije u ekosustav.
AquAdvantageSalmon trenutno je u fazi dobivanja dozvole prodaje u SAD-u, dok je u Kanadi prodaja krenula početkom ljeta prošle godine.
Soja
Trenutno GM soja na globalnom tržištu zauzima oko 77% sve proizvedene soje (samo Kina i Indija uzgajaju prirodnu soju). Velika potražnja za sojom koja je premašivala prinose primorala je SAD da učini nešto po tome pitanju te je tako proizvedena GM soja koja ima nekoliko karakteristika.
GM soja daje veće prinose, otporna je na herbicide i insekticide, robusnija je u nepovoljnim uvjetima poput suše i visokih/niskih temperatura te je njezina nutritivna vrijednost poboljšana (više jednostruko nezasićenih masnih kiselina, manje trans kiselina itd.).
Escherichiacoli
Jeste li ikad čuli dijabetičara kako mu treba toliko i toliko inzulina nakon obroka? Da ne postoji genetska modifikacija ta osoba sigurno nebi dobila potreban inzulin. Naime inzulin se davno izolirao iz gušterače sisavaca, proces koji je bio kompliciran i u najmanju ruku neodrživ. No nakon modifikacije bakterije E.coli stvari su se promijenile i danas se proizvodi i vise nego dovoljno inzulina za potrebe svih ljudi koji ga trebaju na dnevnoj bazi. E.coli je mikroorganizam čiji je genom najviše istražen u znanstvenim krugovima te se upravo u nju ubacuju razni geni čijom ekspresijom (izražavanjem svojstava) dobivamo određene proizvode, između ostalog i inzulin, aktivne tvari za lijekove, itd.
Postoji još nekoliko mikroorganizama koji se najčešće genetski modificiraju i tako proizvode više tvari nego možete zamisliti a neke su nam i neophodne za normalan život.
Nedostaci GMH i GMO-a
Alergije. To je možda i najrealnija nuspojava koja bi se mogla očekivati kao posljedica ekspresije umetnutih gena čiji produkti imaju alergena svojstva. Tako je npr. postojao pokušaj da se u soju ubaci gen iz brazilskog oraščića no soja je u tom slučaju sadržavala i alergen iz brazilskog oraščića te ta soja zahvaljujući strogoj kontroli nikad nije plasirana na tržište.
Pesticidi? Kao primjer ćemo uzeti soju koja je modificirana tako da ju se može prskati herbicidima i insekticidima a da ona to preživi ali se pesticidi skupljaju na njoj. No ipak treba biti svjestan da pretjerivanje sa pesticidima nije poželjno te je odgovornost proizvođača da makne bilo kakve tragove pesticida iz tako tretirane soju/biljku/žitaricu procesom prerade, a provođenje kontrole nad preradom istih opet podilazi strogim smjernicama.
Ovisno o određenom GM-u ili GMO-u mogu se naći još neki nedostaci ali nijedan od njih ne predstavlja opasnost za krajnjeg potrošača prema svim dosadašnjim znanstvenim spoznajama i rezultatima istraživanja.
Zaključak
Te dvije misteriozne kratice ne bi smjele biti izvor tolikog straha i hajke, pogotovo zato što svatko može birati što i kako želi konzumirati. Jedini cilj ovog članka je bio razjasniti što je genetska modifikacija i kako ona nije oruđe velikih korporacija da nas otruju nego je snažno oruđe u borbi protiv promjenjivih uvjeta na ovom planetu. Također je oruđe koje je trenutno donijelo više koristi nego štete pogotovo kod proizvodnje vitamina, lijekova i hormona koji su potrebni za tretiranje raznih bolesti diljem svijeta. GM hrana je samo sljedeći korak u razvoju genetičkog inženjerstva koji bi trebao olakšati uzgoj većih količina hrane i poboljšati svojstva iste. Jedini pravi zaključak je da ne treba biti ljubitelj svih novih stvari ali isto tako ih i ne odbacivati zbog straha od nepoznatog, nego se informirati o njima iz pravih i pouzdanih izvora koji imaju trenutno poznate činjenice crno na bijelom.
mag.ing.bioprocc. Mihael Colar Zanjko[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]